Prijepis iz knjige "Moj križ na mrtvim zgradama"

od fra Aleksandra Ribičića, izdana u Zaostrogu 1992. godine.

Školstvo   Pogled na Baćinu   Zaseoci i statistike

   Iseljenici   Prezimena   Između dva rata

             Školstvo u župi je počelo okupacijom francuza. Njihovim poticanjima i pozivima možemo zahvaliti da su se svećenici rado odazvali i poučavali djecu. Neki od njihovih učenika postali su svećenici, a neki su pošli u svijet i nastavili kulturno djelovati u svojim sredinama. U slijedećoj listi nalaze se ponajprije franjevci koji su pohađali školu u Zaostrogu prije 1735.:

            Tomašević, fra Šimun iz Baćine bio je tri puta zaostroški gvardijan i 1727. i 1728. godine provincijalni vikar Bosne Srebrene.

            Manda, sestra fra Luke bila je majka fra Andrije Kačića Miošića. Manda je umrla u 89. godini života na Mladince 1766. godine, niti pune četiri godine prije svoga sina Andrije. Pokopana je u zaostroškom samostanu u grobnicu sa sinom.

            U zaostroškom samostanu poslije 1735. godine učili su:

Krilić, fra Bonaventura iz Baćine  rođen je 1749. godine. Napisao je djelo filozofskog sadržaja pod naslovom "Philosophiae pars secunda quae est Mataphisica" te je isto služilo studentima kao priručnik.

Krilić, fra Franjo rođen je u Baćini 1724. godine. Bio je lektor filozofije u Zaostrogu, upravitelj samostana u Sumartinu 1768. godine. Ostavio je djelo u rukopisu o nekim granama filozofije. Umro je u Zaostrogu 1804. godine.

            U zaostroškom arhivu čuva se spis fra Luke Vladimirovića iz Pline, datiran 15. travnja 1774. godine. U njemu opisuje grad Sladinac i svoj izlet u luku Tolero, današnja Ploča. Ističe veliku važnost te luke. Tvrdi da je izvrsno zaklonište za velike lađe i da je tu od prirode stvorena skela za izvoz robe iz Bosne i u Bosnu. Jednom zgodom zapisao je fra Luka "...da je kojom srećom ovdje, a ne u Čitluku (Gabeli) a kasnije u Opuzenu podignut glavni grad Neretvanske krajine, kao što je bilo u doba Rimljana". O Toleru (Ploče) i o načinu kako bi se tu dalo urediti pristanište piše na dugo i široko. Ono što se izvelo i izvodi posljednjih godina u Pločama predvidio je taj vidoviti Neretvanin već u 18. stoljeću. On je prvi upozorio na uzročnike malarije – komarce, također je napisao knjigu "Likarije priprostite" (Venecija 1775.). U to doba u Dalmaciji su postojale samo dvije ljekaruše, fra Lukina i ona Petra Bartulovića – Puovića iz istog stoljeća. Fra Lukina ljekaruša je prva napisana na hrvatskom jeziku.

Pogled na Baćinu

            Župa Baćina se proteže od Graca do Ploča, preko brdovitog kraja prema Baćinskim jezerima, zbog čije idilične ljepote se godišnje zaustavljaju tisuće i tisuće putnika, stranih i domaćih, da uživaju u njihovim ljepotama, okruženim visokim brežuljcima i prostranim poljcem kod crkve svetog Jurja. Vrlo je prostrana, ali slabo naseljena jer su se mnogi, prema podacima Gabre Marinovića, početkom 20. stoljeća iselili u prekooceanske zemlje, a drugi se opet od 1941. raselili po domovini, ponajviše se nastanivši u Pločama. Samo u prekooceanske zemlje iselilo se 172 osobe.

            Prema nekim arheološkim lokalitetima i predmetima, a neki, bez sumnje, potječu iz prethistorijskog doba,posve je jasno da je mjesto bilo naseljeno vrlo rano. Karakterističan i najinteresantniji je skup dvadesetak prethistorijskih gomila zapadno od Baćine, kao i čitav sustav oko Baćinskih jezera, pa se pretpostavlja da je tu postojao tip sojeničkog naselja. Na lokalitetu Zađe, a na sjeveru od Tomaševića, sačuvani su brojni ostaci zidova razvedenog antičkog gospodarskog sklopa, a u baćinskom groblju se nalaze također ostaci antičkih zidova. U Sladincu, prolaskom Jadranske ceste, otkrivena je višeslojna nekropola kasnoantičke crkve koja je, prema tradiciji, posvećena svetom Andriji. Na pročelju crkve svetog Luke, koja potječe iz 18. stoljeća, uzidana je nadgrobna ploča iz 15. stoljeća. Crkva pak posvećena svetom Jurju sagrađena je 1872. godine, a oko nje se nalazi mjesno groblje.

            Iako se pretpostavlja da je selo jedno od bogatijih arheoloških nalazišta, još uvijek je najveći dio, nažalost, neistražen i pod zemljom.

            Ime sela Baćina spominje se prvi put 1571. godine u odluci dužda Moceniga (pr- 1,6). Pod nazivom "selo Zahodi" spominje se već 1434. u Kreševskoj povelji (pr. 1,5). Zapadni dio župe, kod crkve svetog Jurja i danas se zove Zavod, tj. tamo gdje sunce zahodi ili zapada.

            Baćina je riječ hrvatskog podrijetla, a znači: badačina, badci. bdjeti (vigilare), to znači gdje se čuva straža, ovce ...

            Na području Baćine postoji i poseban lokalitet koji se zove Mala i Velika Baćina, a to je ravnica istočno od drevne crkve svetog Luke, u nizini kod samoga jezera. Iznad te zemlje koja je od vode postala bijela, ali i vrlo plodna, nalaze se Dvorince (Dvorine) sa ostacima još neistraženih zdanja. S tom zemljom u dolini, uz jezerske vode, prvenstveno je vezan naziv Baćine. Kao župa je Baćina prvotno bila jedno s Podacom, a Podaca se prvi put spominje u izvještaju fra Marijana Pavlovića iz Kraljeve Sutjeske od 29. svibnja 1623. godine, poslanom sv. Kongregaciji De propagande fide u Rimu. Župa se tu navodi kao jedna od pet prostranih župa zaostroškoga samostana: "Gabela, Podaca, Crnoča (Podjezerje), Zajezerje i Ljubuški".

            Dakle imenom Podaca naziva se cijela primorska župa zaostroškog samostana, sa svih šest sela od Drvenika do Baćine.

            Matične knjige župe Baćina počinju se voditi od 1746. godine, a uništene su u drugom svjetskom ratu.

            Poslije tog rata do danas župa je bez rezidencijalnog župnika, a opslužuju je župnici Graca i Pline – Stabline. Valja spomenuti da je prva škola u Baćini otvorena 1898. godine, a nastava se održavala do 1966./67. kada je zatvorena.

            Baćinci su uvijek bili junaci pa zbog toga za kandijskog (1645. – 1669.) i bečkog (1683. – 1699.) rata mnogi izginuše, a Baćina postade "Batchina disabitata" (nenastanjena Baćina), kako je 1687. godine o njoj zapisao Coronelli. O stradanjima u Baćini, rodnom mjestu svoje majke, pjeva i veliki Kačić:

"Ej, Baćino, ognjem izgorjela!

Gospodske si krvi napojena

Od Kačića, od rodbine moje,

Braneć krunu dužda mletačkoga.

................................

U Baćini koji izgiboše

Velikoga rata od Kandije"

            U svojoj prošlosti Baćina je pripadala Neretvanskoj krajini ili Paganiji i dijelila s njom istu sudbinu, ali i Makarskom primorju kako se vidi iz starih zapisa, a i iz pjesme  "Slidi pisma od vitezova primorskih", gdje fra Andrija Kačić Miošić pjeva slavu baćinskih junaka:

"Rodi majka golema junaka

U Baćini, selu malenome,

Po imenu Tomašević Matu,

Od junaka mladog harambašu.

Silni junak u Baćini biše,

Starinom se Bogunović piše,

A pridivkom Damiću Grgure,

Sivi sokol rata od Morije..."

            Potreba za žrtvom nije nestala. Neprijatelj, tvojom smrću, Starče Milovane, nije prestao svojom krvavom igrom. Baćina je opustošena, kuće zapaljene, poput crnih aveti proviruju iza brda sjećajući na brojnu mladost koja je krvlju natapala ovu zemlju. Sto osamdeset i pet godina duge i mučne povijesti pod Turcima i njihovim kopitom, a nije nam puno bolja bila sudbina pod Mlečanima niti za vrijeme francuske invazije, kao ni za austrijske vladavine (1815. – 1918.). Tešku smo ruku osjetili za borbe autonomaša i narodnjaka, a za prosvjetu i napredak Primorja pobjedu je izvojevala upravo Narodna stranka. Godine 1865. Makarska, gornjoprimorska općina, u čije su granice spadali: Baćina, Gradac, Brist, Zaostrog i Drvenik, uz veliko veselje naroda prelazi u ruke narodnjaka pri čemu je određeno "...da sam jezik hrvatski biva jezik službeni, kao što je sam narodni sve općine Makarske ...".

            Godine 1864., kada su općine postale samostalne, gornjoprimorskoj je 30 godina središte bila Podaca, odakle je, bez volje naroda, preneseno u Gradac, po samovolji Petra Andrijaševića čiji je čin izazvao nezadovoljstvo puka.

            Ni promjena države, tj. osnivanje Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije) nije izmijenilo bijedu našega puka. Drugi svjetski rat je prohujao svojim teškim revolucionarnim dahom, spalio kuće i odnio brojne živote, a povijesna znanost će konstatirati njegovo pravo lice i teške posljedice.

            U burnim povijesnim mijenama Baćina kroz stoljeća i drevna ustrojstva bilježi žrtve i daje svoj doprinos, nekada intenzivnije, a drugi put se sporije odazivajući zahtjevima vremena.

            Crkva svetog Jurja, koja je sagrađena prije turske vladavine u groblju, posvećena je 1628. od makarskog biskupa fra Bartula Kačića Žarkovića, a srušena 1872. te na njenim temeljima sagrađena sadašnja crkva. Crkva svetog Luke potječe iz 17. stoljeća.

            Na dan svetog Jurja (zaštitnika župe Baćina) 23. travnja 1991. godine u 17,00 sati održana je sveta Misa u crkvi svetog Jurja u Baćini, prvi put redovno nakon drugog svjetskog rata. Misu je predvodio župnik Stabline i Baćine fra Petar Rastočić. U koncelebraciji su bili fra Nikola Radić – gvardijan zaostroškog samostana, fra Stipe Nimac – župnik Graca. Od ostalih svećenika bili su prisutni don Stipe Jerković – župnik Rogotina, don Zdravko Vučak – župnik Komina, fra Aleksandar Ribičić – župnik Zaostroga i bivši župnik Baćine, fra Petar Vrljičak – župni pomoćnik iz Metkovića, fra Vinko Prlić – župnik Prološca, i fra Gabrijel Jurišić – profesor grčkog i latinskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Bilo je nekoliko časnih sestara i oko 200 vjernika iz Brista, Graca, Ploča, Pline i oko 30 Baćinaca.

            U svojoj prošlosti ova župa je dala 17 franjevaca, a među njima i fra Andriju Kačića Miošića koji ukoliko je Brišćanin, utoliko je Baćinac, jer mu je majka Baćinka.

   Naziv zaselaka i statistike župe Baćina

            Prema podacima iz Šematizma za godinu 1860. u Baćini su živjele 442 osobe u 70 katoličkih obitelji.

            Pojedinačna statistika po naseljima kroz posljednjih sto pedeset godina. U prva dva popisa navodi se još uvijek samo Baćina (1857. – 451 i 1869. – 502 osobe).

 Prema popisu stanovništva od 31. ožujka 1991. godine u Baćini je živjelo 706 osoba.

1897.

             Popis naselja na području župe Baćina s brojem obitelji i osoba, prema Šematizmu iz godine1897. bio je sljedeći:

 Baćina je u trinaest zaselaka  imala 98 katoličkih obitelji sa 720 osoba.

Iseljenici u prekooceanske zemlje

            Prvi iseljenik je Benić Antun pok. Mate 1905. godine – uselio je u SAD. Njega  su slijedili (prema prikupljenim podacima Gabre Marinovića) 172 osobe. Ovaj popis se odnosi na iseljenike do 1941. godine.

Prezimena župe Baćina od 1844. do drugog svjetskog rata

Na području župe živjela su slijedeća prezimena:

Blašković

Bogunović

Bošković

Franić

Giljević

Grgurinović

Ižotić

Jelavić

Katić

Krilić

Krstičević

Marinović

Miošić

Pirjevac Alojz – doselio na ženinstvo

Sinković

Šušan

Tomašević

             Nakon drugog svjetskog rata na području Baćine (prema prikupljenim podacima Rativojke Marinović) 5. rujna 1992. godine postoje slijedeća prezimena s brojem osoba: